VRAČARSKI SUTONI
Vračarski sutoni
U rasutom svetlu stopljeni čežnja i nadanje
Bliska izvesnost koja sluti nezamislivo
Blisko prisustvo što budi neslućenu nežnost
Blisko prisustvo što budi nepoznatu snagu
Koliko sam puta pokušavao
Da prodrem u tvoje skrovište
Koliko sam puta pokušavao
Da dosegnem čudesne svetove
Koji se kriju
Negde iza tvojih očiju
U maglama modrim
Tako zavodljivim i opasnim
U kojima se može
Sasvim lako zalutati
I probuditi negde
Daleko u samoći
Sa nejasnim sećanjem
Na minule snove
Vračarski sutoni
U tački sagledan život u smislenoj celini
Tako svetao bleštav ispunjen i topao
Tako željen i blizak a tajanstven i nepoznat
U poznatom tkivu komadić nedostajuće srži
Jedanput sam se morao prizemljiti
Otrgnuti nepovratno odlučno
Od fantastičnih uzleta nadahnuća
Od plovidbe nesmotrenim visinama
Neću ti reći zbogom ljubavi
Ni reči zauvek i nikada
Jer moji snovi nisu vizije
Moji snovi nisu maštanja
Moji snovi su pravac budućnosti
Komadić sudbine u rukama
U jednoj tački će se preseći
Putanje naših stremljenja
Sasvim haotičnih nepredvidivih
Divljim olujama gonjenih
Jedanput srešću te
I biću spreman
Strpljivo čekaću
I biću spreman
Spreman. Nikako drugačije.